Pašman i Ugljan
http://vinci.blog.hr/
Planinarenje po Pašmanu i Ugljanu
Prošli četvrtak smo iskoristili za obilazak
Pašmana i Ugljana i njihovih kontrolnih točki. Iz Splita smo krenuli
rano izjutro kako bi na vrijeme stigli na trajekt iz Biograda n/m prema
Tkonu na Pašmanu. Usprkos živahnoj vožnji moje Zizi po magistrali
dolaskom u trajektno pristanište i već letimičnim pogledom na dugu
kolonu automobila stekao sam dojam da smo ipak izgubili ovu prvu bitku.
Dok je noštromo rukom pokazivao svakom sljedećem automobilu da prijeđe
preko rampe imao sam osjećaj kao da sam na izvlačenju Lota i da sam sa
svakim novim ukrcanim automobilom bliži svom milijunu. A kad je rukom
pokazao prema nama, našoj sreći nije bilo kraja. Ukrcali smo se kao
posljednji, a to je bilo ravno dobitku milijuna. Bar u tom trenutku.
Nakon plovidbe od desetak minuta, pristali smo u luku Tkon i nakon
brzinske kavice krenuli prema Ugljanu i vrhu Šćah. Kamene ploče pod Šćahom Šćah (286 m/nv) - Ugljan Za one koji možda to ne znaju, otoci Ugljan i Pašman su povezani mostom u prolazu Ždrelac. Uspon smo započeli iz zaselka Turkija do kojeg se dolazi uskom asfaltnom cestom od mjesta Lukoran. Putokaz prema zaselku ne postoji, ali nam njegovu lokaciju odaje putokaz pješačke i biciklističke staze s rednim brojem 1. U Turkiji nismo pronašli mjesto za parkirati automobil, pa smo se vratili na posljednje križanje i tamo ga ostavili. Staza počinje na kraju vrlo simpatičnog zaselka. Tu smo pronašli prvu markaciju i nastavili stazom između suhozida koji odvaja pomalo zapuštene maslinike.  Pogled sa Šćaha Zbog velike sparine odlučio sam na uspon krenuti u «trikvartačama» što se pokazalo velikom pogreškom, jer je staza potpuno zarasla nekom biljkom za koju mi je Zizi pojasnila da se zove bušin. A grančice te iste biljke su mi konstantno grebale potkoljenice i otežavale svaki daljnji korak. Spasio sam se kad smo nakon pola sata hoda napustili gustu makiju i izašli na kamene ploče kojima smo za sljedećih pola sata grebenom stigli i do samog vrha. Iako je ovaj vrh jedan od najnižih, za zadnju dionicu puta smo se morali koristiti i rukama da se uspenjemo uz kamene gromade. Na vrhu smo zatekli drveni križ, te ploču s imenom vrha i nadmorskom visinom. Pogled s vrha puca na Zadar, Iž i Dugi Otok.  Zizi se odmara na Šćahu Veliki Bokolj (274 m/nv) - Pašman Nakon kraćeg odmora, spuštamo se natrag pokušavajući izbjeći sve jače sunce. Zatim automobilom krećemo na Pašman u potrazi za nekom lijepom osamljenom plažom gdje bi se napokon malo rasladili, ali su očito sve takve sa zapadne strane otoka, a put do njih nismo mogli pronaći. Tako sam se samo nakratko osvježio u moru, pa smo krenuli u potragu za stazom na Veliki Bokolj. Na jednom križanju u Dobropoljani smo pronašli veliki putokaz s oznakom vrha. Krenuli smo njime uzbrdo do zaselka Kulonje.  Pogled na Kornate Staza je u puno boljem stanju od prethodne, ali su mi izgrebane potkoljenice i dalje osjećale posljedice uspona na Šćah. Nakon 40-tak minuta hoda smo stigli na šumski put za kojeg smo s vrha uočili da ide cijelim grebenom. Od križanja smo skrenuli pravo uzbrdo, kako nam je i naznačivao putokaz, dok je lijevo put za Ždrelac. Serpentinama smo nakon 15-tak minuta hoda stigli do vrha, na kojem nema apsolutno nikakve oznake. Bar nama nije pošlo za rukom d je pronađemo.  Vidikovac na Velikom Bokolju Na vrhu je lijepo uređen kružni vidikovac do kojeg vode kamene skale, a pogled je još ljepši od onoga sa Šćaha, jer se vide i Kornati. Sunce je sad već postalo neizdrživo jako, pa smo hitro krenuli natrag prema moru. Zizi nisu fascinirale plaže na Pašmanu, pa smo krenuli prema našoj u zadnje vrijeme najdražoj pored Grebaštice.  Pogled s Velikog Bokolja Kako smo krenuli, još će izgledati da obilazimo plaže, a ne planine. A nastavili smo s tim već sljedećeg dana na putu za Kvarner, ali o tome više u sljedećem postu. |
+38523285036