Nakon prekida od sto pedeset godina, u Hrvatskoj je obnovljen 1965. godine i ponovno otvoren samostan Ćokovac na otoku Pašmanu. Spomenik "nulte" kategorije, benediktinski samostan na brdu Ćokovac ponad mjesta Tkon, predstavlja najvrijedniji kulturni spomenik na otoku Pašmanu kao i u ostatku Hrvatske.

Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovac kod Tkona na otoku Pašmanu sagradio je biogradski biskup Teodorik 1059. godine na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve.

Ćokovac je posljednji aktivni samostan benediktinaca u Hrvatskoj i poznato glagoljaško središte.

Po mletačkom razaranju Biograda u 12. stoljeću benediktinci dolaze na Ćokovac i grade novi samostan. U 14. stoljeću samostan je oštećen, ali su ga benediktinci ponovo izgradili i pregradili crkvu u gotičkom stilu. Crkvu krasi oslikano gotičko raspelo s početka 15. stoljeća.

Godine 1808. samostan je ugašen i ponovo oživljen 1965. Naziv "Ćokovac" dolazi od riječi "Ćok", što je naziv u lokalnom dijalektu za pticu kos.

God. 1347. uz suglasnost rimskog pape Klementa VI češki kralj Karlo IV osnovao je u Pragu benediktinsku opatiju Emaus. On je pozvao u Češku hrvatske benediktince, vjerojatno iz samostana sv. Kuzme i Damjana s Ćokovca da dođu u Prag u ovaj samostan da uće i šire glagoljicu i slavenski jezik u crkvi i narodu. Razvijena aktivnost tkonskih benediktinaca u gajenju slavenske pismenosti održavanjem samostanske škole, izdavanjem rimskog misala prevedenog s latinskog jezika, te razvitak raznih crkvenih i svjetovnih knjiga pruža punu garanciju da je upravo Ćokovac bio počašćen pozivom stranog suverena. Regule sv. Benedikta iz XIV. st. pisane tzv. "beneventanom" prevedene s latinskog isključivo za potrebe samostana Rogovske opatije, zatim Tkonski zbornik iz XV. st., Pašmanski brevijar iz XV. st. i dr. dokaz su visoke pismenosti redovnika - benediktinaca s Ćokovca.

Ukidanjem crkvenih redova, posljednji redovnik benediktinaca Petar Pletikosić otkupio je 1849. od austrijskog državnog erara samostan sv. Kuzme i Damjana na Čokovcu i pred svoju smrt ostavio ga župnoj crkvi u Tkonu. Znameniti don Stipe Banov, župnik u Tkonu, sklopio je ugovor s "Liburnijom" o zakupu bivšeg samostana na određeni broj godina. Od ove crkvene nadarbine "Liburnija" je 1907. iznajmila za svoje potrebe stambene prostorije samostana. Društvo je otvorilo i prvu "turističku stanicu" u ovom starom tada napuštenom benediktinskom samostanu na Ćokovcu, a to je bio u stvari i prvi planinarsko-turistički dom u Dalmaciji. Uz njega otvorena je turistička kuća na brdu sv. Ilije na Pelješcu i u tvrđavi sv. Mihovila nad Prekom. Bilo je u planu da se na Ćokovcu izgradi i žičara - uspinjača za prijevoz planinara i izletnika (92 m n.m.).

Danas na Ćokovcu živi šest monaha. Prior samostana, otac Jozo, proveo je nekoliko restauracija i akcija uređenja okoliša. Zamijenjen je pod u crkvi, uređen je pristupni put, postavljena je izložba glagoljaštva i zasađeni su prelijepi travnjaci i vrtovi unutar zidina. Posljednjih godina tijekom Uskrsnih blagdana, na Ćokovac se sjati na stotine mladih ljudi iz cijelog otoka i šire regije, gdje na svoj poseban način slave Uskrs.